Jučer sam nazvao dobrog prijatelja i pitao ga kako napreduje akcija „More je kopno“, naime on je od prvog dana uključen u taj projekt. Projekt koji bi nam donio raspisivanje referenduma želimo li arbitražu sa Slovenijom vezano za granicu ili ćemo na sud gdje vrijede pravila međunarodnog prava i pomorskog prava...

"No važno je znati da se, bez obzira na pretvaranje dijela hrvatskog teritorijalnog mora bilo u otvoreno more ili u kondominij, time ne bi postiglo cjelovito rješenje pristupa slovenskih brodova do otvorenog mora, jer samo ulazni smjer tog pristupa vodi kroz hrvatsko teritorijalno more, dok je izlazni smjer do otvorenog mora s druge strane osimske granice, kroz teritorijalno more Italije", izjavio je Vidas.

Kačić, osim toga, upozorava kako je članak 5. sporazuma o arbitraži koji govori o mjerodavnom datumu apsurdan - da nijednom dokumentu ni postupku poduzetu jednostrano od bilo koje strane nakon 25. lipnja 1991. ne će biti pridan pravni značaj. Po tome, kako je objasnio, na spor se ne bi odnosila ni Konvencija o pravu mora UN iz 1982., koju su poslije navedena nadnevka dvije strane ratificirale. "Zabrinjavajuće je kako to do sada nitko nije uočio niti spomenuo", smatra Kačić.

Ne zaboravite da su ratovi na području bivše Jugoslavije počeli 1991. prije svega zbog teritorija.

Kako onda reagirati u takvoj kompliciranoj situaciji, što sad može (i treba) učiniti Hrvatska?

Uporno zagovarati rješenje graničnoga problema pred nepristranim međunarodnim pravosudnim tijelom! Primjerice, Međunarodnim sudom pravde u Haagu, glavnim sudskim organom Ujedinjenih naroda. Taj Sud nije u nikakvoj svezi s Tribunalom za bivšu Jugoslaviju, a ni s Međunarodnim krivičnim sudom. Ima 15 sudaca među kojima ni jedan nije Hrvat ili Slovenac. Presude su obvezne za stranke u sporu, nema prava žalbe. Do sada je tome Sudu povjerilo sporove o granicama ili suverenitetu oko 50 država. Zašto ne bismo i mi?