Jučer sam nazvao dobrog prijatelja i pitao ga kako napreduje akcija „More je kopno“, naime on je od prvog dana uključen u taj projekt. Projekt koji bi nam donio raspisivanje referenduma želimo li arbitražu sa Slovenijom vezano za granicu ili ćemo na sud gdje vrijede pravila međunarodnog prava i pomorskog prava. Rekao mi je u kratkom razgovoru kako imaju dva osnovna problema; prvi je inertnost građana ove države, a drugi je medijska blokada.

Prvi problem je taj što ljudi misle da ne mogu ništa promijeniti te da ova država ima svoj „usud ili sudbinu“, no to ne stoji jer imamo razum i slobodnu volju, te upravo je referendum najveći stupanj demokracije gdje se građani izravno pitaju za nacionalni interes. Pa vas ja pitam zar je nacionalni interes ulazak u EU, a da pritom dajemo teritorij kako kome padne na pamet? Koja je to sadašnja članica ušla u Europsku uniju, a da je dala svoj teritorij i da je s njim pregovarala?

Zato bi se složio sa izjavom Iusticia et Pax HBK kako, citiram: „hrvatsko državno područje nije vlasništvo niti ove, a niti bilo koje druge vlade, nego upravo obrnuto, njezina je dužnost štititi cjelovitost državnog područja”.

Drugi je problem medijska blokada koja zapravo i ne čudi jer se ne radi o senzacionalizmu, tračevima, rastavama, crnoj kronici već se radi o nacionalnom interesu, dostojanstvu ove države koja je nakon rata svoj ponos i dostojanstvo u većoj mjeri rasprodala po kojekakvim promašenim projektima i odlukama vodećih političkih struktura bilo kojeg predznaka. I što sad? Rok je tu, još 9 dana skupljaju se potpisi kako bi sadašnja vlast raspisala referendum. Devet dana još se hrvatski narod pita za nacionalni interes, zato iskoristite svoje građansko pravo i potpišite peticiju, ako ništa drugo za buduće generacije koje dolaze  i dakako za razvoj demokracije.

More je kopno, more je teritorij.

Izvor: horvatska.com, 20. studeni 2009.